Vjeruje se da pončo potječe iz andske regije Južne Amerike, točnije iz gorja Perua i Bolivije, gdje su ga naširoko koristili domorodački narodi poput plemena Aymara i Quechua. Ta su plemena stvorila pončo tkanjem vunenih vlakana u kvadratni ili pravokutni oblik s rupom u sredini za glavu. Pončo se koristio kao utilitarni odjevni predmet za zaštitu onoga ko ga nosi od hladnoće i kiše, kao i kao društveni pokazatelj ranga i statusa.

Kako je pončo stekao popularnost u Južnoj Americi, proširio se i na druge dijelove svijeta. Tijekom 19. stoljeća pončo je počeo evoluirati u različite stilove i dizajne, a svijetu mode predstavljen je kroz radove dizajnera poput Else Schiaparelli, koja je kreirala pončo izrađen od svile i dizajniran za nošenje preko večernje odjeće.

Popularnost ponča nastavila je rasti u 20. stoljeću, jer je postao glavni dio zapadne mode. U 1960-ima i 70-ima hipiji i druge kontrakulturne skupine prigrlile su pončo kao simbol slobode i nekonformizma, često ga kombinirajući s trapericama i kaubojskim čizmama. U 1980-ima pončo je postao popularan predmet ženske mode, a dizajneri su kreirali širok raspon stilova i materijala, uključujući vunu, kašmir i lagane tkanine poput pamuka i svile.

Danas je ženski pončo i dalje omiljen među fashionisticama diljem svijeta. Bilo da se radi o debeljuškastom pletenom ponču koji se stavlja preko traperica i čizama ili lepršavom, boemskom ponču koji se nosi preko maksi haljine, ovaj svestrani odjevni predmet ostaje dio ormara mnogih žena.

Od svog podrijetla u Andama do svoje evolucije u modernu modu, pončo je postao simbol kulturne baštine, tradicije i identiteta. Prihvaćajući ženski pončo, možemo slaviti raznolikost i ljepotu različitih zajednica i njihov jedinstveni doprinos svijetu mode.